VIJESTI

Pišete domaću zadaću umjesto djeteta?

Pišete domaću zadaću umjesto djeteta?

Domaća zadaća oduvijek je neomiljena aktivnost, složit će se s time i djeca, a i mi odrasli kad se u mislima vratimo u svoje školske dane. Ona je glavna prepreka između nastave i toliko očekivanog igranja, “natovarena” dodatna obaveza kad školsko zvono označi kraj nastave za taj dan. Šalu na stranu, domaća zadaća često je uzrok trzavica između roditelja i djece i često se roditelji pitaju koliko ustvari trebaju pomoći svom djetetu u pisanju.

Polaskom u školu djeca ulaze u novi svijet koji od njih očekuje i obaveze i odgovornosti na koje se moraju što prije naviknuti. Razumljivo je stoga da je u početku važno da roditelji usađuju tu obavezu koja uključuje i pisanje domaće zadaće i ozbiljno shvatanje svojih obaveza. S druge strane, djeci je ponekad potrebna pomoć oko zadaće i roditeljska dužnost je da im u tome pomognu.

Ne znači da roditelji trebaju umjesto djeteta sjesti i napisati zadaću s izgovorom da dijete “ionako ima previše obaveza”, da je “već kasno navečer, a dijete je zaboravilo reći da ima zadaću”, da je “to gradivo prezahtjevno i preopširno…”. Svako će se pronaći u barem jednom od navedenih razloga i svako je od nas zasigurno barem jednom napisao zadaću umjesto djeteta da “spasi stvar”. Ali činiti to učestalo znači činiti veliku pogrešku.

S jedne strane dijete se navikava da će njegove obaveze ionako ispuniti neko umjesto njega samoga, a s druge strane djetetu na taj način šaljemo poruku da je nesposobno i nesamostalno. To vodi u neshvaćanje svojih obaveza, a taj se model kasnije nesretno preslikava na brojne životne situacije u kojima se sami moramo uhvatiti u koštac s izazovima… Neće uvijek biti neko drugi da uskoči.

Zašto domaća zadaća?

Pisanje domaće zadaće služi jasnim ciljevima – ponavljanju i utvrđivanju gradiva. Nadalje, zadavanjem zadaće kod djece se potiče razvijanje radnih navika te osjećaja obaveze i odgovornosti. Danas, kada knjiga više nije jedini ili primarni način informiranja, dijete se kroz domaću zadaću potiče na služenje različitim kanalima informiranja, od interneta do enciklopedija i dodatne literature.

Možda zvuči banalnim, no naučiti dijete da se smisleno služi raspoloživom literaturom važnije je nego išta drugo. Traženje ciljane informacije, razlikovanje bitnog od nebitnog…vještine su koje nažalost ne posjeduju ni svi odrasli.
Uspješno riješena zadaća, pogotovo ako se radi o nekom projektnom zadatku koji je zahtijevao više istraživanja, doprinosi razvoju djetetova samopouzdanja i zadovoljstva dobrom ocjenom.

Gdje je granica?

Na početku djetetova školovanja treba sjediti uz njega dok piše zadaću jer će na taj način i ono samo u svojim očima dobiti na važnosti jer vi promatrate njega dok važno izvršava svoju obavezu. Taj period ne smije biti predug, kasnije je dovoljno samo prekontrolirati kako je zadaća napisana. Naravno, poželjno je odgovoriti na djetetova pitanja, ali ne sugeriranjem ili čak davanjem odgovora, nego usmjeravanjem na pravi odgovor.
Nekoj djeci je potrebno više vremena da usvoje novo gradivo i da napišu zadaću. Neka su vrlo pedantna pa pisanje iz tog razloga traje dugo. No ako traje predugo, potražite uzrok. On može biti u neshvaćenom gradivu, ali i u okolnostima u kojima se zadaća piše.

Kako osigurati prikladne uvjete?

Prije svega odredite vrijeme u danu kada dijete mora pisati domaću zadaću. Upitno je da to bude, ako se radi o jutarnjoj smjeni, nakon što je došlo kući, ručalo i osvježilo se. Na taj način učite dijete da, nakon što ispuni obavezu pisanja zadaće, ima još dovoljno vremena za igru i opuštanje. Svakako izbjegavajte pisanje zadaće u večernjim satima kada je dijete umorno i iscrpljeno od cijeloga dana… Čak i ako se cijeli dan samo igralo, večer nije za takve aktivnosti!

Dok piše zadaću, isključite sve izvore koje bi ga mogli ometati, od televizora, radija, mobitela…Također je važno djetetu osigurati miran i dobro osvijetljen radni kutak. I ako nema vlastitu sobu, uvijek se može organizirati mjesto u stanu koje će biti samo njegovo i gdje će imati uvjete za rad. Neka mu taj kutak bude uredan i pregledan jer poznata je izreka “red oko tebe, red u tebi”. Dopustite mu također da svoj kutak uredi na način kako želi, kako bi se tu ugodno osjećalo pa će biti i psihološki spremnije na rad.

Nemojte!

Najveću štetu koju možete učiniti je pisati zadaću umjesto djeteta kako biste mu olakšali jer iako mu možda trenutačno olakšate, dugoročno mu činite medvjeđu uslugu. Nemojte umjesto djeteta pročitati lekciju pa sročiti sažetak koji će naučiti. Na taj način će učiti mehanički, a kada mu se postavi pitanje na malo drugačiji način nego što ste mu vi postavili, neće znati odgovor.

Upravo sagledavanje cijele lekcije i razlikovanje bitnih od manje bitnih informacija pomaže cjelovitom shvaćanju gradiva. Iznimno je važno i pomoći djetetu da pronađe model učenja i pisanja zadaće koji mu najviše odgovara, od pisanja bilješki, skica i mentalnih mapa, prepričavanja gradiva, postavlajnja pitanja, učenja u paru  s vršnjakom… Pri tom ne zaboravite pohvaliti svaki njegov uspjeh jer će na taj način shvatiti da ulaganje napora u učenje znači poželjan rezultat i napredak. Pisanje zadaće služi da dijete proširuje svoje znanje i spoznaje, a roditeljska uloga je podrška i pomoć.

(wishmama.hr,kidsinfo.ba)

Pročitajte i ovo: Znakovi koji otkrivaju da vašem djetetu treba pomoć u učenju izvan škole!