VIJESTI

Kako djetetu saopštiti smrt voljene osobe?

Kako djetetu saopštiti smrt voljene osobe?

Gubitak voljene osobe predstavlja šok i tugu i za djecu, ne samo za odrasle. Kako mališanima objasniti zašto se više ne mogu igrati s djedom, bakom, rođakom…Neupitno slijede i njihova pitanja gdje su, kad će se vratiti i šta je smrt, te zašto se ona dešava? 

Koliko god odbijali razmišljati o njoj, smrt jeste dio života i zato smo pitali  Dženanu Kulugliju, dipl. psihologinju, porodičnu savjetnicu i psihoterapeutkinju da nas savjetuje kako reagovati u takvoj situaciji.

-Najrizičnije za rast i razvoj djeteta jeste kad dožive smrt majke ili oca, jer su roditelji ti koji neposredno brinu i zadovoljavaju sve psihofizičke potrebe djeteta. Mališani žaluju kada dožive smrt brata ili sestre, bake, djeda, tetke ili prijatelja iz škole. Važno je i znati kako je nastupila smrt, da li je do toga došlo tako što je  voljeni član bilo bolestan ili se desilo iznenada (na primjer kroz automobilsku nesreću). Jako je bitno ko saopštava loše vijesti. To treba da uradi neko s kim dijete ima emotivnu povezanost i kome vjeruje. Važno je da svi članovi porodice s kojim je dijete emotivno povezano, sudjeluju u procesu žalovanja kod djeteta te potiču izražavanja čežnje, tuge i  bola za umrlom osobom. – kazala je Kuluglija. 

Kako saopštiti tužnu vijest djetetu?

Navela je kako tužne vijesti o smrti dragih osoba djetetu treba saopštiti na konkretan način, te objasniti da je osoba umrla, odnosno upotrijebi riječ smrt. 

- To znači da ne može više govoriti, hodati, da ne diše, da sada samo leži i da će se trebati organizirati sahrana. Treba pojasniti da sahrana znači da će se tijelo osobe, jer više ne može da hoda, govori i diše spustiti u zemlju, te da ima jedno mjesto koje se zove groblje i da na to mjesto idu svi koji nisu više među živima. – jedan je od savjeta psihoterapeutkinje, koja napominje da je to važan faktor koji će utjecati na razumijevanje i dob djeteta.

Istaknula je da dijete od treće do sedme godine na određeni način može da razumije kako smrt znači da voljene osobe više nema, ali da se i dalje mogu nadati da će se ta osoba vratiti. 

- Od sedme pa do desete godine, djeca razumiju da se osoba neće vratiti.  Za uzrast od četiri do pet godina može se pojasniti smrt kroz neku slikovnicu ili kroz lik u crtanom filmu.  Ili kroz primjer lista, kako se list osuši što označava bolest, te kada padne na tlo da umire – kazala je. 

Šta odlučiti ako dijete želi ići na sahranu?

Uvijek postoji dilema kako mališana uključiti u sahranu, te u proces žalosti i dolaske prijatelja u kuću, napominje Kuluglija.

„Ponekad djeca od osam godina insistiraju da vide voljenog člana nakon smrti, ali savjetujem da to ne treba činiti i sve treba ostati u dobrim uspomenama“. 

-Smatram da je uredu pustiti dijete na sahranu od nekih osam godina, ali moraju da shvate  šta se dešava na sahrani. Nerijetko imaju pitanja da li je hladno u zemlji- kaže Kuluglija, dodajući da ovisno o tome da li porodica slijedi određena religijska uvjerenja ili neka druga, treba pristupiti individualno u objašnjavanju samog procesa ukopavanja i ceremonije.

Treba li dozvoliti djetetu da tuguje?

Obično tužne vijesti o gubitku voljene osobe utječu na djecu tako da su tužna i nerapsoložena za svakodnevne aktivnosti, dok roditelji često čine puno toga da njihova djeca ne  budu u takvom stanju. Međutim, psihologinja ipak savjetuje da djeci treba dopustiti da budu tužni kada se tako osjećaju. 

- Ne mogu razumijevati odsustvo voljene osobe i zbog toga iščekuju i pitaju kada će doći i da li će doći. Djelimično mogu razumjeti, a onda čekati kad će osoba vratiti. Pojasniti treba da ta osoba neće doći i da se neće vratiti – mišljenja je Kuluglija. 

Dodala je kako djeca često postavljaju sebi pitanje ko će ih voditi u školu, na more, ko će kuhati, ko će zamijeniti voljenu osobu, da bi osjetila sigurnost i zaštitu, te da im je stoga važno govoriti o smrti  osobe s kojom su imali svakodnevne aktivnosti, kako se ne bi osjećala pogubljeno.

Kako prepoznati da je dijete u procesu žalovanja? 

"Jako je bitno pratiti ponašanje djeteta, jer kada je dijete u procesu žalovanja ono je mrzovoljno, plače, ne uči mu se i ne ide mu se u školu." 

- Treba obratiti pažnju na promjene kod dječijeg ponašanja, one su neminovne. Ako se dese noćne more, onda možemo govoriti da je taj gubitak prerastao u ozbiljnu traumu i da nije ispraćen proces žalovanja. Bitno je i kako žaluje odrasla osoba. Psihološko stanje osobe koja brine i prati proces žalovanja  jednako je važno kako za tu osobu tako i za dijete. Ako je umrla majka ili otac, očekivati je da drugi roditelj preuzme ulogu onoga koji tješi – iako je sam u procesu žalovanja. Postepeno treba objašnjavati smrt i s vremenom će doći do prihvatanja smrti voljene osobe uz pomoć članova porodice ili druge osobe koja brine o djetetu -  savjetuje Kuluglija.

Kako preživjeti smrt brata ili sestre blizanca? 

Treba se ponuditi novi okvir kako živjeti dalje. 

- Iznimno je važno obratiti pažnju da li kod jednog od blizanaca ima osjećaja krivnje „Osjećam se loše, moj brat/sestra su umrli.“  Osjećaj grižnje savjesti može da se manifestuje između četvrte i osme/devete godine života. U svojoj glavi imaju misao da su oni učinili nešto loše, i da se zbog toga desila smrt. Osoba koja brine o djetetu treba da razgovara o tome, ali ta odrasla osoba mora biti u emotivnom stanju da prati emocije djeteta, da dijete može zajedno da plaće sa odraslom osobom, tj. pomoći mališanu da se ne ustručava da izrazi tugu i bol – smatra psihologinja. 

Ponekad odrasli misle da ako ne budu govorili  o smrti voljenih osoba da će mališani brže zaboraviti, međutim to ne znači da će zaboraviti, već mogu potisnuti proces žalovanja. 

(Daniel Lazarević, kidsinfo.ba)

Pročitajte i ovo:  Ovo su najčešći izazovi koji muče djecu!