VIJESTI

Senija Tahirović: Svakom pretjerano aktivnom djetetu ne možemo dodijeliti dijagnozu hiperaktivnog poremećaja

Senija Tahirović: Svakom pretjerano aktivnom djetetu ne možemo dodijeliti dijagnozu hiperaktivnog poremećaja

Pojam hiperaktivnosti kod djece se vrlo često koristi kako bi se opisalo ponašanje predškolskog ili školskog djeteta koje je nepažljivo u izvršavanju zadataka ili impulsivno u ponašanju. Međutim, Senija Tahirović, dječiji psiholog u psihološkom savjetovalištu za djecu i roditelje “Iskre odrastanja”, kazala je kako svakom pretjerano aktivnom djetetu, odnosno djetetu koje ima probleme u koncentraciji ne možemo dodijeliti dijagnozu hiperaktivnog poremećaja, odnosno poremećaja deficita pažnje.

- Deficit pažnje i hiperaktivni poremećaj spada u grupu poremećaja nedovoljno kontroliranog ponašanja kod djece. Dijete s hiperaktivnim poremećajem ima problema da usmjeri svoju pažnju na rješavanje određenog zadatka tokom dužeg vremenskog perioda ili da se uključi u određene aktivnosti koje zahtijevaju poštivanje pravila - istakla je Tahirović.

Upravo iz tog razloga je, prema riječima psihologinje, hiperaktivnom djetetu posebno teško da mirno sjedi tokom nastave ili određenih rituala ili da prati naredbe da ostane mirno sjediti ili prestati pričati.

Tahirović je kazala kako su djeca s deficitom pažnje često rastrojena ili netaktična, ponekad previše govore, teško kontroliraju nagone, sklona su nasumičnim pokretima ili aktivnostima, pa stoga vrlo često griješe u realizaciji određenih zadataka.

- Ona nastoje da dominiraju u svom okruženju i istrajna su u vlastitim zahtjevima i aktivnostima. Ponekad postavljaju mnogo pitanja ali rijetko čekaju odgovor - pojasnila je Tahirović.

Kako razlikovati živahno od hiperaktivnog djeteta?

Bitno je ne poistovjećivati pojmove živahnog i djeteta s deficitom pažnje, odnosno hiperaktivnog djeteta, kazala je psihologinja, te dodala kako djeca koja u svom ponašanju pokazuju neke simptome hiperaktivnosti ponekad jednostavno izbjegavaju bolna osjećanja.

- Dijete koje nije u stanju ili ne želi izraziti teška osjećanja koja drži u sebi naravno da ima probleme u koncentraciji, teško će održati svoju pažnju ili će biti agresivno u odnosu na druge. Plašljiva, ljuta djeca i djeca koja osjećaju tjeskobu mogu se ponašati tako da ostavljaju dojam hiperaktivnog djeteta - rekla je.

Da bi se utvrdila dijagnoza potrebno je adekvatna opservacija dječjeg ponašanja i analiza simptoma prema DSM–IV klasifikaciji, istakla je Tahirović.

- Kako su simptomi vrlo heterogeni DSM–IV klasifikacija navodi tri podskupine simptoma hiperaktivnog djeteta, a to su djeca čiji je najveći problem slaba pažnja, djeca čiji je najveći problem hiperaktivno, impulzivno ponašanje i djeca s obje vrste problema to jeste problemi slabe pažnje i impulzivnog ponašanja istovremeno - pojasnila je.

Prema njenim riječima, jedan od dijagnostičkih kriterija kod utvrđivanja dijagnoze deficita pažnje jeste da su najmanje šest oblika deficita pažnje i hiperaktivnog ponašanja prisutno kod djece u toku najmanje šest mjeseci u nivou koji je neprilagođen i nekonzistentan s istim oblicima ponašanja prisutnim kod većine djece istog hronološkog uzrasta.

- Drugi dijagnostički kriterij se odnosi na činjenicu da su se simptomi poremećaja pažnje ili impulsivnog ponašanja pojavili prije navršene sedme godine života. Prema trećem dijagnostičkom kriteriju simptomi karakteristični za hiperaktivno dijete se manifestiraju u najmanje dva okruženja u kojima dijete živi, obitelji, školi ili vrtiću - kazala je psihologinja.

Unatoč tome, i pored utvrđenih simptoma i kriterija teško je dijagnosticirati dijete s deficitom pažnje, odnosno hiperaktivnim poremećajem zbog, kako smatra Tahitović,  čestog preklapanja simptoma s problemima kao na primjer nedovoljno kontroliranog ponašanja, izrazito agresivnog ponašanja ili poremećaja emocionalne funkcije.

- Na žalost, vrlo često se ovi poremećaju javljaju zajedno, što usložnjava proces dijagnosticiranja i tretmana - istakla je psihologinja.

Kad se najčešće dijagnosticira deficit pažnje/ hiperaktivni poremećaj?

Tahirović je kazala kako su nedostatak pažnje i impulzivnost djece s hiperaktivnim poremećajem najčešće povezani sa školskim teškoćama i neuspjesima, te da oko 20 djece s hiperaktivnim poremećajem ima teškoća u savladavanja čitanja ili matematike, a čak i više njih ima teškoća u prilagođavanju uobičajenim školskim programima, obavezama i razrednoj disciplini.

- Većina hiperaktivne djece već u predškolskom periodu iskazuju pretjeranu aktivnost, temperamentno ponašanje, nezasitnu radoznalost ili se igraju igara koje mogu tragično završiti. Međutim problemi su najizraženiji kad dijete krene u školu i kada se od njega očekuje da sjedi u klupi, mirno sluša, rješava zadatke ili komunicira s vršnjacima. Takvim zahtjevima dijete s hiperaktivnim poremećajem ne može udovoljiti - pojasnila je Tahirović, te dodala kako poseban problem predstavlja odnos s vršnjacima i uspostavljanje prijateljstva.

Navela je kako su djeca s hiperaktivnim poremećajem uglavnom razgovorljiva i prijateljski naklonjena, ali imaju teškoća da prepoznaju i protumače suptilne socijalne znakove, te da zbog toga često prave greške koje su uglavnom spojene sa impulsivnom agresivnošću u svakodnevnoj komunikaciji s vršnjacima.

- Zato nije slučajno da se dijagnosticiranje deficita pažnje, odnosno hiperaktivnog poremećaja često povezuje s polaskom u školu i školskim neuspjehom zbog čega ovakva djeca često pohađaju posebne programe za djecu s problemima učenja - rekla je Tahirović.

Hiperaktivno dijete i osobe u okruženju

Kako je kazala, hiperaktivna djeca su uglavnom u sukobu sa skoro svim osobama s kojima se susreću u okruženju u kome žive.

- Susjedi su ljuti na njih jer prave buku, uništavaju cvijeće, razbijaju stvari. Nastavnici i odgajatelji djece s deficitom pažnje su vrli često uzrujani jer hiperaktivna djeca ne mogu pratiti upute ili završiti traženi zadatak, ali zato često nespretno uništavaju stvari u razredu. Roditelji djeteta s deficitom pažnje su iscrpljeni nakon što su pokušali razne metode da svoje dijete discipliniraju. Vršnjaci izbjegavaju hiperaktivnu djecu ili su s njima u sukobu jer ne razumiju njihovo ponašanje ili čak što više ono ih vrijeđa ili uznemirava - pojasnila je psihologinja.

Međutim, ova djeca su vrlo pametna, često s vrlo visokim koeficijentom inteligencije i izraženim smislom za humor i istraživačkom radoznalošću koja ponekad može proizvesti i vrlo opasne situacije po njihov život ili život djece u okruženju, kazala je Tahirović.

- Hiperaktivna djeca nisu zlobna djeca, ona su i sama vrlo često iznenađena reakcijom osoba iz okruženja koji su ljuti ili odbojni prema njima - istakla je.

Kako pomoci djeci s deficitom pažnje/ hiperaktivnim poremećajem

Psihologinja smatra kako je potraga za utvrđivanjem uzroka i najboljim načinima tretmana hiperaktivnog poremećaja kod djece još uvijek u toku, te da su najnovija istraživanja u oblasti neurologije i psihologije pokazala da je način funkcionisanja mozga i transmisija stimulansa u nervnom sistemu kod djece sa  deficitom pažnje, odnosno hiperaktivnim poremećajem drugačija u odnosu na djecu koja nemaju taj problem.

- Biološke teorije utvrđuju postojanje predispozicija za razvijanje hiperaktivnog poremećaja kod djece i povezuju ovaj poremećaj sa smanjenom funkcijom moždanih područja koji su uključeni u samoregulaciju motoričkih funkcija i procesa pažnje. S tim u vezi tretman ovog poremećaja se povezuje s upotrebom određenih lijekova - dodala je psihologinja.

Prema njenim riječima, tretman djece s hiperaktivnim poremećajem će ponekad uključiti potrebu za uzimanjem psihostimulansa usporedo sa psihoterapijom djece i njihovih roditelja.

- U zavisnosti od vrste problema i prisustva drugih emocionalnih teškoća psihoterapeut će odlučiti o ciljevima terapije koji će ponekad uključiti i učenje specifičnih socijalnih vještina. Savjetovanje i edukacija  roditelja i njihova suradnja s djetetom i psihologom je od ključne važnosti za uspješan tretman djece sa hiperaktivnim poremećajem - zaključila je Tahirović.

(Belmina Pašalić; Kidsinfo.ba)

Pročitajte i ovo: Lindsay: Sve više društvo prihvata osobe s poteškoćama kao ravnopravne članove