VIJESTI

Svjetska zdravstvena organizacija: Montesorijeve metode za udaljavanje djeteta od ekrana pametnih uređaja

Svjetska zdravstvena organizacija: Montesorijeve metode za udaljavanje djeteta od ekrana pametnih uređaja

Želite  ograničiti vrijeme koje vaše dijete provodi ispred ekrana pametnih uređaja, ali niste sigurni kako to da uradite? Svjetska zdravstvena organizacija je nedavno objavila smjernice koje su namijenjene za djecu mlađu od pet godina.  

Otkrivanje koji j to najbolji način da se vaše dijete druži sa elektronikom u svijetu prepunom ekrana je jedna od najizazovnijih aspekata modernog roditeljstva. Upravo zato donosimo ovih pet strategija inspirisanih Montesorijem koji će pomoći da ostvarite ciljeve svoje porodice u vezi sa korištenjem ekrana, kakvi god oni bili.

  1. Fizičko kretanje 

Montesori se zalaže za slobodu kretanja od rođenja. Kad je riječ o bebama, Montesori ne praktikuje ikakve uređaje i sprave, poput ljuljaški, stolica za bebe i hodalica koje bebe dovode u položaj u koji se one same i dalje ne mogu staviti. Umjesto toga, bebe vrijeme provode na podu i imaju dovoljno prostora da vježbaju kotrljanje, puzanje i dizanje, kada malo porastu.

I daje ne želite da izbacite ljulju? U redu, ali pomozite bebi da dobije potrebnu fizičku aktivnost tako što ćete im pružiti i dosta slobodnog vremena na podu. SZO preporučuje najmanje 30 minuta provedenih na stomaku dnevno i najviše sat vremena koje će biti sputani.

Starijoj djeci prirodni način za podsticanje fizičke aktivnosti jeste slobodno vrijeme napolju, ali to nije jedini način. Možete unijeti pokret i u dječiju igru u zatvorenom prostoru tako što ćete koristiti igre na daljinu, što se veoma često radi i u Montesorijevim učionicama.

Na primjer, ako želite da vaše dijete sklapa slagalicu, pokušajte da dijelove stavite u njihovu sobu a okvir u dnevni boravak. To će ih navesti da hodaju s jednog mjesta na drugo kako bi sklopili slagalicu. Ne samo da je to dobro jer podstiče fizičku aktivnost, već tako vježbaju i koncentraciju i pamćenje dok se fokusiraju na to koji su dio tražili.

Druge aktivnosti koje podstiču pokrete su plesne žurke, joga karte ili različite loptice za bacanje. Važno je da dijete ima različite opcije za pokret, bilo da se  nalazi u zatvorenom prostoru ili je vani. 

  1. Nezavisna igra 

Jedan od najčešćih razloga zašto roditelji nude djeci da gledaju u ekran jeste kako bi uspjeli ugrabiti nekoliko drago dragocjenih trenutaka za sebe. Ali postoje i drugi načini za to: pomozite djetetu da se nauči igrati samo.

Ako vaše dijete nije naviklo da se igra nezavisno od drugih, uvodite to postepeno i budite spremni na proteste. Promjene su uvijek izazovne, ali to ne znači da nisu pozitivne.

Počnite ih ohrabrivati da se sami igraju 10 minuta dok ste vi u istoj prostoriji. Onda vremenom polako povećavajte vrijeme koje očekujete da se vaše dijete može igrati samo, a njima će to postajati se ugodnije i imaće sve više samopouzdanja. Ako budu protestvovali nemojte negirati te emocije. Potvrdite ih tako što ćete reći, na primjer: „Zvučiš veoma isfrustrirano. Znam da želiš da se igram s tobom sada. Završiću čitanje ovog članka sada, ali jedva čekam da se igramo kasnije.“

Dodatno vam pomoći može ako samostalnu igru podstičete svaki dan u isto vrijeme, recimo nakon doručka. Svakako prvo provedite neko kvalitetno vrijeme sa djetetom, dajte im svoju punu pažnju, a onda će biti emocionalno spremniji za nezavisno vrijeme.

  1. Pomozite im da počnu, a onda se odmaknite 

Iako želimo da se djeca igraju sama, ponekad im je potrebna pomoć da počnu. Ovu strategiju Montesori stalno koristi, a naročito na igralištu. Pokrenite neku igru, zaigrajte djecu a onda se odmaknite i pustite ih da se igraju sama. Isti princip je veoma lako primjenljiv i kod kuće u velikoj većini situacija. Nerijetko ih je samo potrebno dobro uputiti u igru i pružiti im inspiraciju.

  1. Uvedite rutinu 

Ako želite da uvedete promjene, ali plašite se neprestane kuknjave za televizorom ili tabletom, pokušajte uvesti rutinu kako bi dijete znalo kada može da očekuje gledanje ekrana. Montesori učionice nude veliku količinu slobode, ali unutar predvidljive strukture. Ukoliko djeca znaju kada šta mogu da očekuju, struktura je jasna i dosljedna i nema se svrhe boriti protiv nje.

Sličnu strategiju možete koristiti i kod kuće. Možete odlučiti da vrijeme za ekran ograničite na recimo petak naveče kada svi zajedno gledate neki film ili 30 minuta poslije škole svaki dan. Šta god da odlučite, jasno saopštite djetetu nova pravila. Vjerovatno će se u početku žaliti i boriti, ali ubrzo će im to pravilo postati nova normala i ubrzo će se pomiriti sa ograničenjima.

  1. Pripremite okruženje 

Montesori vjeruje da je proces učenja trostrani odnos između djeteta, predavača i okruženja u učionici.

Okruženje, koje je u ovom slučaju vaš dom, mora biti postavljeno tako da pruža podršku razvojnim potrebama vašeg djeteta za aktivnu igru koja stimuliše kogniciju.

Ukoliko imate dvorište, posmatrajte kako se vaše dijete igra u njemu. Postoje li tu neki načini na koje može aktivirati tijelo, kao što su penjanje, bacanje, višenje ili nošenje težih stvari?

Mogu li se uključiti u neke smislene obaveze, kao što je zalijevanje cvijeća ili metenje terase?

U zatvorenom prostoru držite igračke i aktivnosti koje su vašem djetetu i zabavne i izazovne: rotiranje dostupih stvari će zadržavati interes vašeg djeteta. Što je vaš dom prilagođeniji ispunjavanju razvojnih potreba i interesa vašeg djeteta to će manje tražiti pasivnu zabavu. To može podstaći vaše dijete da se više igra vani i da manje traži da gleda nešto na TVu.

Ukoliko vam se ovo čini kao prevelik zalogaj upamtite da uvijek sami određujete svoje ciljeve. Počnite koliko god sitno ili krupno želite i vidite šta dalje.

(Lolamagazin.com, Kidsinfo.ba)